Žene bi trebale ulagati u krevet i u cipele
“… jer ili su u jednom ili u drugom”, rekla je jednom magična i logična Joan Collins. Cipele su moja ulaganja, ali kad smo kod kreveta, u posljednje vrijeme priželjkujem novu posteljinu jer šuškava i zamamna ili samo imperativna postojanost kreveta zaista inspirira.
Mene je ovog ljeta puno toga inspiriralo, no krenimo od pleasurea, dakle… zadovoljstva… Ležeći napokon na suncu i dosadno promatrajući oko sebe badiće, kaftane, ručnike i tjelesa, uživala sam u odmoru. No, nešto uvijek ušeće u kadar kad se tome najmanje nadate. Tako je bilo s tijelom koje je momentalno zaokupiralo pozornost ženskog dijela sunčanih gušterica (u doslovnom i prenesenom smislu). Gledaš i ne vjeruješ svojim očima. Popraviš šešir, namjestiš sunčane naočale, i još jednom provjeriš. Tu je. Stoji na stijeni u ponovno modernim (tako kažu) speedo gaćicama i gleda u more. Izgleda zaokupljen samo time. A sve su žene u blizini isto zaokupljene samo time… ili samo njime. Primjećujem da su se neke mlade djevojke počele došaptavati i mislim u sebi, neće taj dugo ostati zaokupljen morem. No, on stoji i svoje preplanulo tijelo izlaže pogledima, a ja razmišljam o reklami, nekoj sličnoj sceni koju gledam. Za svaki slučaj malo se pročekiram u odrazu mobitela: usta, osmijeh, opći izgled.
No, on stoji i svoje preplanulo tijelo izlaže pogledima, a ja razmišljam o reklami, nekoj sličnoj sceni koju gledam.
Šlaufić. Eufemizam! I u sebi veselo zapjevušim: “Kak šlaufića dva, tak sretni su bili.” Zabavljam samu sebe. Cure šaptačice sličnih su tijela kao Adonis na stijeni, ali ženski paket, jedna “oval”, a jedna umjereni “pravokutnik” prema analizi oblika tijela, i razmišljam kako točno mogu (jer nikad ne prestaješ biti konzultant za imidž kad jednom svladaš znanje) predvidjeti na kojim će se mjestima s godinama debljati i kako će im koji model odjeće stajati. Uh, kako volim te analize koje od svakog ženskog tijela mogu učiniti savršenije i skladnije, no odjeveno izdanje. I kroz glavu mi prolaze moje klijentice koje se, vjerujem, šepire među prijateljicama, možda čak i skrivajući porijeklo savjeta koje sam im prenijela i zbog kojih na dnevnoj bazi dobivam mailove zahvale. To me veseli. Gledajući ove mlade djevojke oko sebe, razmišljam kako bi reagirale kad bih ih sad savjetovala. Koliko su spremne slušati i mijenjati se u ovim godinama? Još su mlade i vitke, ali one će na moje sigurno, a ja na njihovo više ne. Tu se malo oraspoložim svjesna vještine i znanja kojima suvereno vladam. Fahidiot. Nitko nije savršen. A pogled sam pronalazi smjer koji me opovrgava. Čisto savršenstvo stoji na stijeni. Tijelo samo takvo, dugi definirani mišići, dobra guza (ostalo ne vidjeh, bio je okrenut leđima), visina možda 185, ne nabildan, jednostavno lijepo građen, skladan i tu na stijeni gotovo božanstven. Ono što su sigurno istražile sve žene koje su se usudile zrikati naokolo jest da je SAM. Nigdje nikakvog privjeska. Muzejska rijetkost. No, nakon što se nagledao mora i dovoljno ispozirao, on se okrenuo tražeći nekog. I ugledao. Jednim krajičkom mozga pomislila sam, sigurno muškarac.
Tijelo samo takvo, dugi definirani mišići, dobra guza (ostalo ne vidjeh, bio je okrenut leđima), visina možda 185, ne nabildan, jednostavno lijepo građen, skladan i tu na stijeni gotovo božanstven.
Ali, prilazila je ONA, sitnim koracima, sramežljivo. Imala je suknju leopard uzorka na sitne falde. Gornji dio tijela skrivala je majica u roza boji na V-izrez ukrašen sitnim svjetlucavim kamenčićima koji su se ljeskali. A preko svega je, vjerojatno u želji da se ne izlaže previše opasnom sunčevom zračenju, prebacila tirkizni šal na resice. Kad se približila, zamijetila sam i njezine šarene sandale na punu petu ukrašene opet kamenčićima. Plavu kovrčavu kosu skupila je u ležernu punđicu kopčom. Mom čuđenju ne bi bilo kraja i da ona nije išla u njegovu smjeru, ali ovako to je bio siguran “zgoditak” dana. Pitala sam se što je s onom famoznom rečenicom Coco Chanel, koja je rekla da prije izlaska ipak skinemo jednu stvar sa sebe, a mislila je na nešto od asesoara poput šala, rukavica, narukvice, naušnica, možda remena. Pa me presjekla misao – less is more (manje je više). Odlučila sam prestati zuriti, ali bilo je teško jer njegov je osmijeh njezinim približavanjem postajao širi, a tom su se dinamikom širile i zjenice promatračica. Dočekao ju je raširenih ruku, a ona je rukama uhvatila krajeve tirkiznog šala na resice i obuhvatila ga oko struka. Scena iz filmova. Ona kao rijetka vrsta modnog debakla, a on u speedo gaćicama na stijeni uz more.
Nedavno sam dobila mail s vrlo detaljno razrađenom shemom koja povezuje tijek misli ženskog i muškog mozga, u kojem svaka muška misao završava seksom, a ženska bitno drukčije. No, nakon što muški mozak usmjeri misli na kupnju novih cipela za nju, tad i njezine misli vode k seksu. Dakle, žene bi morale ulagati (na neki od načina) u cipele i u krevet, jer ili su u jednom ili u drugom. A ljubav pobjeđuje sve.
TEKST – Andreja Horvatić
