Dragana Sapanjoš

Dragana je mlada i uspješna umjetnica iz Novigrada, koju Talijani svojataju nazivajući je Italo-Croata dok je na našim prostorima praktično nepoznata. Kako ne bi ovdje pisali šturu i najčešće dosadnu biografiju, možete li nam ukratko ispričati kako je tekao vaš put k umjetnosti?

Završila sam Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, nakon čega sam se pokušala upisati na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, gdje srećom nisam bila primljena. Tada sam otišla godinu dana raditi kao vrtlar u Münster, a vratila sam se doma s idejom da odem u Veneciju. Prošla sam prijemni ispit, upisala se i dvije godine pohađala akademiju tamo. Zamijetila sam tada kako tamo vrijeme stoji. Svi smo samo čekali bijenale kako bi se nešto događalo. Osim toga nije bilo ni privatnih galerija, Muzeja suvremene umjetnosti, a nažalost ni doticaja s njom. Meni to nije odgovaralo pa sam se prebacila u Milano, gdje sam ubrzo shvatila gdje sam i što se sve tamo radi. Prionula sam na posao i tako završila, diplomirala u roku na Accademia di Belle Arti di Brera – Milano, u smjeru slikarstva, iako sam jedina platna “napela” za prijatelje, no ta je akademija jako otvorenog tipa pa se od nas nije niti tražilo da slikamo. Stvarali smo i učili razmišljati, skulpturalno, instalativno, fotografski i performativno. Kada sam završila akademiju, spletom okolnosti ostala sam u Milanu gdje sam i započela raditi.

TEKST i FOTO – Miranda Legović