Mjehurići iz susjedstva

Dolazi nam slavljeničko doba godine kad pjenušci postaju jedan od najtraženijih prigodnih artikala, a onaj „plop“, zvuk otvaranja boce, obavezan je dio blagdanske zvučne kulise (kad bi barem bio češći od praska petardi). Kako većini kupaca konzumacija pjenušaca inače vjerojatno i nije svakodnevni hobi, odluka koju bocu kupiti za dostojan ulazak u novu godinu ili nazdravljanje poslovnim uspjesima može biti velika dilema. Da ne bi bilo zabune, namjerno ne kažemo šampanjac jer taj je naziv rezerviran isključivo za pjenušce iz francuske pokrajine Champagne. Sva ostala vina, pa i najkvalitetnija, iako proizvedena identičnom tradicionalnom metodom, nemaju pravo koristiti se imenom šampanjac.

… sama tehnologija proizvodnje pjenušavih vina mnogo složenija od „običnog“ vinarstva. Osim što grožđe mora biti prvoklasno, sam postupak pipkaviji je i osjetljiviji.

Nećemo ulaziti u stručne pojedinosti, ali valja napomenuti da je sama tehnologija proizvodnje pjenušavih vina mnogo složenija od „običnog“ vinarstva. Osim što grožđe mora biti prvoklasno, sam postupak pipkaviji je i osjetljiviji. Tajna pjenušavosti nalazi se u dodatnoj, sekundarnoj fermentaciji, koja se odvija u začepljenoj boci, potaknuta mješavinom šećera i posebnih kvasaca. Dodajmo tu i redovito okretanje boca koje odležavaju, uklanjanje taloga i izbijanje prvog čepa, stavljanje šampanjskog čepa i pripadajuće žice, etiketiranje… Čak i kad je cijeli proces mehaniziran, itekako je zahtjevan, a to je razlog zašto su pjenušci luksuzna roba visoke cijene. Ne dajte da vas zavara predblagdanska poplava jeftinih pjenušavih butelja koje vrebaju u supermarketu po smiješnim cijenama. Tu je u igri neka druga kemija (naknadno dodavanje umjetnog CO2, šećera i tko zna čega u tko zna kakvo vino) jer pravi pjenušac proizveden na klasičan način jednostavno ne može koštati 15,99 kuna. Kvalitetu ćete osim po reskom i osvježavajućem okusu koji ne pali grlo prepoznati i po dugom „perlanju“, odnosno ispuštanju finih sitnih mjehurića. Jeftino vino koje vrišti iz blizine blagajne demonstrirat će tek kratkotrajnu eksploziju krupnih mjehurića.

Sinonim za pjenušce, ali i pojam luksuza, za prosječnog potrošača vjerojatno je slavni Dom Pérignon, a ništa manje strahopoštovanja ne izazivaju ni imena kao što su Bollinger, Krug ili Cristal. Dakako, malo tko si može priuštiti pjenušac tog kalibra i prije će posegnuti za srednjom klasom, odnosno cjenovnim rangom do 200 kn, gdje je izbor iz godine u godinu sve veći. Pritisnuti kriznim vremenima, ali i domoljubnim ponosom, umjesto da bez razmišljanja odaberemo prvi šareni artikl s otmjenim stranim imenom, zašto radije ne bismo pogledali u vlastito dvorište? Ako vam je sinonim za pjenušavo vino u Hrvata još uvijek Bakarska vodica, morat ćete uhvatiti korak s vremenom. Jasno, proizvodnja pjenušca u Hrvatskoj u ukupnoj produkciji vina zauzima tek koji promil i teško je govoriti o razvijenoj sceni, ali u zadnjih 10, 15 godina pojavilo se više malih, obiteljskih vinarija koje su prihvatile izazov pa tako sad već imamo ozbiljne pjenušce koji ravnopravno stoje bok uz bok razvikanim stranim predstavnicima. Led je prije dvadesetak godina probio Šenpjen iz Šenkovca, naš prvi klasični pjenušac sa zaštićenim geografskim porijeklom. Danas je najveći hrvatski proizvođač pjenušaca koncentriran isključivo na tu umjetnost obiteljska vinarija Peršurić iz okolice Poreča, a liniju njihovih pjenušaca naći ćete na tržištu pod etiketom Misal.

Ako vam je sinonim za pjenušavo vino u Hrvata još uvijek Bakarska vodica, morat ćete uhvatiti korak s vremenom.

Bilo bi lijepo reći da je Misal još jedna tipična priča o uspjehu, ali prije je atipična. Sve je počelo kad je glava obitelji, cijenjeni enolog Đordano Peršurić, početkom 1990-ih iz inata nakanio dokazati da se i u Istri od domaćih sorti može stvoriti kvalitetan pjenušac kakav proizvode susjedi Talijani. Prva serija od nekoliko stotina boca prerasla je u mehaniziran pogon koji danas izbacuje oko 40.000 butelja na godinu, a posao su preuzele kćeri Katarina i Ana, školovane vinarke. Peršurići su na domaćem terenu redovito osvajali gotovo sve nagrade koje postoje u njihovoj kategoriji, no izazova ne nedostaje. Ipak, uspon je bio mukotrpan i brojne teškoće svladavali su u hodu jer u Hrvatskoj niti postoji tehnologija za proizvodnju pjenušavih vina, niti su igdje mogli podrobnije učiti o njoj. Sve je na samim vinarima, dobroj volji i upornosti, a s vremenom su domaći proizvođači pjenušca iz svih krajeva Hrvatske postali prijatelji i savjetnici jedni drugima.

Vjerujte, nakon posjeta podrumu u malom selu Peršurići naučit ćete više cijeniti pjenušce i uživati u njima, a osim toga, izaći ćete mnogo veseliji! Misalova paleta sastoji se od šest pjenušaca pa će svako nepce pronaći nešto za sebe. Iz iskustva, ljudi koji tvrde da ne vole pjenušava vina vjerojatno su dosad kušali samo loše predstavnike ovog prestižnog vinskog žanra. Perjanica vinarije i prvi Peršurićev pjenušac je Misal Millenium na bazi malvazije, uz dodatak chardonnaya i pinota crnog, koji će odlično pratiti vaše laganije obroke. Najpogodniji za aperitiv i ostavljanje dojma na društvo najnoviji su Misal Blanc de blancs i Misal Prestige, klasika za prave znalce na bazi chardonnaya. Kad svladate osnove, spremni ste za nešto neobičnije, a to je svakako Misal Noir, crni pjenušac proizveden od mješavine domaćih sorti borgonja, hrvatica i teran. Priču zaokružite uz Misal Rosé, koji jednako dobro funkcionira i kao aperitiv i kao desert (smionije pripadnice glađeg spola poslužit će ga uz čvarke i imati tematsku večer „Seks i selo“), ili uzbudljivi Misal Rouge, kao stvoren za dekadentno ljetno pijuckanje u pratnji jagoda.

Srećom, danas je vinska kultura ipak znatno razvijenija nego u vrijeme kad je Đordano Peršurić tek krčio put Misalu i sve je više onih koji će život tu i tamo začiniti bocom kvalitetnog pjenušca. Ruku na srce, i Severina je nenamjerno pridonijela popularizaciji pjenušavog vina u svakodnevnom životu Hrvata. Ovaj prirodni podizač atmosfere i raspoloženja svaku posebnu priliku učinit će još posebnijom, ali pritom se ravnajte parafrazom poznate potrošačke krilatice: Nisam dovoljno bogat da pijem jeftin pjenušac.

TEKST – Morana Zibar  FOTO – Robert Blašković