“Mi bi podilile”

Jedno proljetno poslijepodne sjedio sam pokušavajući uhvatiti malo vremena između pacijenata kako bih sredio misli, kad je zazvonio telefon: – Doktore, stigle su vam dvije mlade dame. – Dvije? – Aha.

 

Čim sam ušao u čekaonicu, obje su ustale i pozdravile me. Jedna je bila plavuša visine 175 cm, s nogama “do vrata” tek djelomično pokrivenima oskudnom minicom, duge kose i s tijelom za duplericu. Druga joj je bila prava konkurencija. Ali brineta. Obje zgodne i mlade. Pomislio sam, Božić nije, ali neki bi blagdan morao biti kad imam ovakvu sreću. Valjda samo moj sretan dan. Odmah su mi napomenule kako su tu po preporuci mog kolege iz Splita.
Kad sam ih posjeo u ordinaciju, plavuša je progovorila: – Doktore, mi bi podilile…
– Vi biste što?
– Podilile bi filer za usne. Brineta je samo kimnula.
– Kako podilile?
– Već smo bile kod jednog doktora, pa se nije dobro primilo, pa bi sad da nam popravite. 

Nepravilan oblik njihovih nejednako nabubrenih usana bio je jedna stvar, a opip druga. Pod prstima sam osjetio grudice koje, osim što su usnama dale nepravilan oblik, nisu bile ugodne na dodir. O osjećaju koji je mlada dama imala u ustima nisam mogao mnogo reći, no vjerujem da je bio neugodan. Usne su kroz povijest bile inspiracija književnicima, redateljima, pjesnicima i slikarima. Ako u očima vidimo dušu, onda na usnama vidimo senzualnost. Pune i putene usne uvijek su bile nešto za čim ljudi čeznu. One su znak mladosti i ikona senzualnosti. Augmentacija (povećanje) usana može lice učiniti znatno mlađim, privlačnijim i seksepilnijim.

Vjerujem da ste i sami primijetili kako ljudi često usmjeravaju pozornost na usne govornika i bivaju oduševljeni njihovim prekrasnim rafiniranim pokretima. Iako svi ne žele imati velike, ipak nitko ne želi imati tanke, suhe i neprivlačne usne. Većina nas želi lijepo definirane, pune, mladolike usne bez bora. Oblik usana u svakog je čovjeka jedinstven, ali postoji nekoliko osnovnih oblika koje možemo izdvojiti. Tanke i plosnate usne su usne bez definicije. Takve mogu biti zbog genetskih čimbenika, starenja ili pušenja. Tkivo se kod svakog čovjeka mijenja tijekom starenja i gubi definiciju. Zatim, imamo gubitak gornje usne, kad gornja usna izgubi volumen. Kako se gubi volumen, tako se vidi sve manje vermiliona (crvenila usana).

Odnos nosa i usne postaje dulji i to nas može znatno postarati. Kod te vrste atrofije dobro je to što je potrebna samo augmentacija gornje usne. Ako augmentacija ne postigne uspjeh, još uvijek nam ostaje kirurško podizanje usne, tzv. lip lift. Gubitak donje usne iznimno je rijetka pojava i u pravilu povezana s koštanim deformitetima. Nepravilan rub vermiliona pojavljuje se jednostrano, na jednoj ili obje usne. Zadnja kategorija su prevelike usne, tzv. fish lips (riblje usne).

One su prirodno velike ili već augmentirane. Ako su već augmentirane, terapija ovisi o upotrijebljenom fileru, a ako su prirodno povećane, mogu se kirurški reducirati. Bez obzira na oblik usana i vrstu upotrijebljenog filera, vodite računa da usnice nisu ispucale i suhe, jer time ćete također pridonijeti njihovoj senzualnosti. Stoga ne grickajte i ne vlažite usne, pijte mnogo tekućine i koristite se balzamima za usne (lip stick). I ono što možda nije bitno za volumen usana, ali svakako je bitno za kožu i crvenilo usne – izbjegavate izlaganje suncu.

Prilikom razmatranja potrebe za augmentacijom na umu prije svega treba imati i druge metode koje usne mogu učiniti privlačnima, jer povećanje usana je postupak kojim se upotrebom sintetskih ili prirodnih sredstava ili pak kirurški utječe na njihov oblik.

Naime, plastična i rekonstrukcijska kirurgija kao grana medicine primarno je nastala da bi ispravila urođene malformacije i stečene nedostatke. Ali današnji ritam života nameće što mlađi i svježiji izgled do kasnih godina, pa estetska kirurgija postaje medijski atraktivna. Sve to dovelo je do pojačanih zahtjeva pacijenata kako u svijetu, tako i kod nas. No, zapad je već napustio ispunjavanje želja pacijenta po svaku cijenu. Sve se rjeđe sreću groteskni ishodi estetskih kirurgija, no iznimke potvrđuju pravilo.

Polako ali sigurno dolazi do prirodnih korekcija koje su mnogima neprimjetne. Upravo takav zahvat traži puno znanja, stručnosti i, naravno, iskustva. No, nisu zanimljivi zahvati nego problemi s kojima se pacijenti javljaju. U poliklinike pacijenti često dolaze po određeni zahvat, a plastični kirurg je onaj koji treba znati procijeniti stanje i predložiti najbolje rješenje. Nekad se malim zahvatom (Botox ili Restylan – hijaluronska kiselina) može postići mnogo.

Nerealan ili neprirodan zahtjev treba pokušati razriješiti, objasniti mogućnosti estetske kirurgije i njezina objektivna ograničenja. Kad vidim da pacijent prihvaća plan zahvata, onda slijedi dogovor za operaciju, ako ne, dogovora nema. Najbolji rezultat je onaj koji okolina ne primjećuje. Stoga je takozvani prirodni izgled osnovni kriterij prije dogovora s pacijentom. Pomlađivanje da, ali ne pretjerivanje. To su stvari u kojima mora biti kompromisa i svaki nerealan zahtjev treba u startu odbiti.

 

U slučaju dvije ljepotice s početka priče, vjerujem da je svima jasno kako treba odbiti zahtjev. I jesam. Ja sam liječnik. Ali ne mogu se ne pitati – tko je bio onaj tko je grudice uzrokovao? Takav “potpis” kirurškog zahvata nešto je što svi nastojimo izbjeći. Dakle, usne su kroz povijest bile inspiracija mnogima, pa se naravno i ja sjećam onih koje su bile moja inspiracija, i riječi rukom ispisanih iznad njih: “Eto, baš hoću…” I s tom filozofijom inata svaki je pacijent nova priča, svaka operacija novi izazov. Svako postignuće dokaz je da mogu i da volim svoj posao.

TEKST – Dr. Aleksandar Milenović