Kalifornija
Odlučite li se otputovati u pravcu Kalifornije, nakon 14-ak sati leta, ovisno o odredištu, sletjet ćete u San Francisco ili u Los Angeles jer su to dva najznačajnija internacionalna aerodroma na njezinom teritoriju. Ovi gradovi su po mnogo čemu različiti, kako po veličini tako i po raznolikosti ponude za posjetitelje, pa iz tog razloga ovdje provedena dva tjedna prolete bez trenutka dosade. Ali koliko god ovi gradovi bili zanimljivi i lijepi, naš savjet je da u tim središtima ne provedete više od 5 do 7 dana. Odvažite svoj avanturistički duh, sjednite za upravljač automobila i upustite se u istraživanja ljepota izvan metropola, što smo i sami učinili.
Unajmivši auto u San Franciscu krenuli smo obalom prema Los Angelesu vozeći se Cabrillo Highwayem, koji vodi gotovo do Santa Barbare i ukupne je dužine cca 600 km. Ovaj obalni dio Kalifornije krasi neopisiva ljepota i raznolikost prirode. Vozeći se autocestom vodite računa da nogom ne stišćete previše papučicu gasa, kako ste inače navikli po našim autocestama jer su ograničenja brzine jako stroga, a kazne visoke. Informacije radi, na državnoj cesti s duplim trakama, ograničenja se kreću od 55 do 75 km/h.
Plaže Santa Cruza su među najpoznatijima u svijetu među surferima jer je konfiguracija podmorja vrlo povoljna i smatra se jednim od najboljih mjesta na kojima možete učiti vještine „jahanja valova“.
Prvo veće mjesto na koje nailazimo nakon San Francisca je Santa Cruz, koji broji 56.000 stanovnika i jedan je od prvih gradova u Californiji gdje je zakonom dozvoljeno korištenje marihuane u medicinske svrhe. Plaže Santa Cruza su među najpoznatijima u svijetu među surferima jer je konfiguracija podmorja vrlo povoljna i smatra se jednim od najboljih mjesta na kojima možete učiti vještine „jahanja valova“. Na 150 m udaljenosti od obale, surferi-profesionalci izvode vratolomije na valovima većim i od 8 metara.
Upravo zbog navedenih razloga većina turista dolazi ovdje zbog surfanja i izvođenja akrobacija na vodi, ali i dobar dio samo zbog gledanja istih. Mnogo strastvenih surfera na „sveto tlo surfera“ putuje prastarim kamperima, punim hrđe i grafita, koji bez obzira na neobičan izgled služe svrsi. Atmosfera je jedinstvena i opuštena – kamperi su parkirani ispred plaža, pije se pivo, puši, svira i pleše, sve do nailaska velikih valova kada svi kreću u vodu “zajahati” svoj val.
U večernjim satima idu u Santa Cruz Downtown, predio grada gdje se ljudi okupljaju, izvode razne performanse kako bi zaradili koji dolar za koliko toliko normalan život, ali čini nam se da oni u tom svom svijetu i uživaju na svoj način. S druge strane, nasuprot siromaštini, susrećemo se s bogatim turistima koji skupo plaćaju smještaj, hranu i sve drugo što se nudi, pa im nije ni najmanji problem izdvojiti 75 dolara na noć, koliko iznosi cijena noćenja u najjeftinijem motelu, a one skuplje da i ne spominjemo.
70 km od Santa Cruza nalazi se Monterey, nekad ribarsko mjesto koje se s vremenom pretvorilo u elitno naselje. Tu nas je iznenadila besprijekorno uređena šetnica, smještena uz stjenovitu i nepristupačnu plažu.
70 km od Santa Cruza nalazi se Monterey, nekad ribarsko mjesto koje se s vremenom pretvorilo u elitno naselje. Tu nas je iznenadila besprijekorno uređena šetnica, smještena uz stjenovitu i nepristupačnu plažu. U prvom redu do plaže izgrađene su obiteljske kuće, jednokatnice, uglavnom od drvene građe. Kolika je raznolikost u stilu uređenja govori i činjenica da nam je teško bilo odlučiti se koja je od njih najljepša. Budući da priroda uz Kalifornijsku obalu nudi svu svoju raskoš, najveći problem predstavljalo nam je planiranje gdje se zaustaviti i prespavati, jer nismo znali koliko ćemo kilometara biti u mogućnosti proći u toku dana. Vidjeti sve gotovo je nemoguće, ali bila bi prava šteta provesti cijelo vrijeme u vožnji bez zaustavljanja i uživanja u onome što se nudi.
Nakon Montereya prolazimo kroz mjesto Carmel-By-the-Sea. To je uglavnom novije turističko naselje s velikom predivnom pješčanom plažom koja je u tom stjenovitom dijelu obale prava rijetkost. Kako nam osim pjeskovite plaže ništa drugo ne privlači pažnju, nastavljamo putovanje prema jugu. Stižemo na planinski predio Kalifornijske obale zvan Big Sur. Tu se cesta penje i na 1500 m nadmorske visine, pa iako stječete dojam da se nalazite u Alpama, zapravo ste udaljeni od Pacifika tek 4 km. Obala je isklesana u brdovitom pejzažu, stijene izviru iz dubina Pacifika i uzdižu se dvadesetak metara iznad mora, a na samom vrhu prostiru se livade s pogledom na ocean. Zamislite si vrlo živopisan prizor, pun kontrasta – crnih, crvenih i žutih stijena, te bijelih valova, koji se razbijaju o stijene i penju preko vrhova sve do travnatih livada.
Sljedećih 150-180 km možete uživati samo u prirodi, jer jedina dva naseljena mjesta su San Simeon i Cambria. Cambria je ustvari malo veće turističko naselje gdje nećete naći jeftine motele, nego samo luksuzne i relativno skupe apartmane i hotele, pa ako želite prespavati u blizini savjetujemo vam da nastavite još 50-ak kilometara do Morro Baya, gdje se može pronaći znatno povoljniji smještaj.
Kad smo kod toga, evo i nekoliko savjeta o smještaju i hrani. Moteli su najbolja varijanta smještaja, no nemojte da vas zavara naziv „Motel“ jer to isključivo označava objekt koji nema restoran, ali što se tiče udobnosti, luksuza pa i cijene, može biti ravnopravan hotelu. Često je doručak uključen u cijenu noćenja, ali taj doručak postaje siromašniji prema južnijem dijelu Kalifornije, gdje to ide do te granice da vam posluže za doručak termosicu s toplom kavom i pakirane kroasane na stoliću uz recepciju na svega 5-10 kvadrata. U tim motelima cijena dvokrevetne sobe prosječno iznosi od 40 do 60 dolara. Često i najjeftiniji moteli imaju besplatan pristup internetu, ali to ovisi od grada do grada, pa tako približavajući se većim središtima, sve se rjeđe nailazi na besplatan internet. No malo snalažljivosti kao i u našem slučaju nije na odmet. Često bi se zaustavili na parkingu nekog većeg motela i koristili njihovu internet vezu kako bi pronašli smještaj koji nam odgovara, jer lutanje cestama u potrazi za jeftinim motelima oduzima previše vremena, a na kraju obično završava bez rezultata.
Klasičan američki „Dinner“ je najbolja opcija za doručak, koju smo koristili kad god smo bili u prilici, gdje smo udobno smješteni za stolom ili šankom, uživali u ogromnim porcijama i raznolikosti jela iz ponude. Američka je kava za naš ukus kao prljava voda koju možete piti na litre i litre, ali na ponekim mjestima ugodno ćete se iznenaditi kako i takva kava može biti dobra. Ono što je zanimljivo prilikom ispijanja kave je da plaćate samo prvu šalicu kave, a sve što vam naknadno natoče, pa i bez pitanja, uključeno je u cijenu one prve šalice. Za razliku od kave, mlijeko je odlično pa čak ako i ne volite piti mlijeko, tu bi ga sigurno zavoljeli. „Pancake’s“ su bile naš omiljeni doručak, a što su zapravo nešto kao naše palačinke. Oni ih poslužuju sa slanim margarinom, šumskim voćem, bananama ili jagodama. Uobičajena cijena doručka za dvije osobe kreće se od 10 do 25 dolara (što je cca 50-130 kn) ovisno o gradu u kojem se nalazite.
Nakon 500 km same prirode i skromnih gradića ulazimo u Santa Barbaru, prvo bogato naselje u već spomenutom nadolazećem nizu. Luksuzne vile na vrhovima brežuljaka s pogledom na ocean već pri prvom pogledu odaju nam da nisu namijenjene za svačiji džep.
Sljedeće odredište je Pismo Beach. Tu možete iznajmiti buggy ili quad za vožnju po pješčanim dinama. To je posljednje veće naselje u kojem se ne osjeća blizina Los Angelesa, odnosno nije toliko sređeno i bogato kao nadolazeći niz gradova za koje ste sigurno već čuli. Nakon 500 km same prirode i skromnih gradića ulazimo u Santa Barbaru, prvo bogato naselje u već spomenutom nadolazećem nizu. Luksuzne vile na vrhovima brežuljaka s pogledom na ocean već pri prvom pogledu odaju nam da nisu namijenjene za svačiji džep. Ono što nas iznenađuje je da cijelom dužinom autoputa ima toliko cvijeća, koliko nema ni na jednom ulazu u neki naš grad. No sva ta neuobičajena urednost pomalo daje osjećaj plastičnosti, odnosno nerealnosti. Ono što će vam najviše zaokupiti pažnju svakako su duge pješčane plaže i velike marine.
Za Malibu Beach mogli bi reći da je pravi ulaz u Los Angeles County. Za razliku od Santa Barbare tu vlada opuštenija atmosfera, ima više turista i nije sve tako savršeno, pa i izgleda dosta realnije. Grad se proteže duž 34 km obale i poznat je po svojim dugim pješčanim plažama koje se često pojavljuju u američkim filmovima.
Santa Monica je plaža za koju ste sigurno već čuli. Tu vrijeme možete provesti na više načina, od odlaska na plažu, surfanja, u trgovinama, noćnim klubovima, gledanju izvanrednih performera koji zadivljuju prolaznike i uz puno toga što nismo ni stigli vidjeti. Na samom ulazu u grad zadivile su nas visoke palme, gužva na cestama kao usred ljeta, te na kraju i visoka cijena parkinga. Nakon nekoliko pokušaja pronalaženja jeftinijeg parkirnog mjesta, jednostavno smo odustali i platili parking 10 dolara za jedan sat.
Od Santa Monice proteže se plaža dugačka 35 km, koja je različitim imenima podijeljena na više manjih. Svaka od njih drugačija je na svoj način, tako je npr. Venice Beach poznata po bilderima koji dižu utege na samoj plaži, zatim pankerima, skejterima, beskućnicima, surferima… uglavnom sasvim drugačija od svih prije viđenih plaža. No moramo napomenuti da kad spominjemo beskućnike tu se ne radi o siromašnim ljudima koji su igrom sudbine ostali bez krova nad glavom, već se radi o ljudima kojima se sviđa taj način života. Žive u prastarim kamperima, kupljenim za par stotina dolara, ukrase ga grafitima i najčešće parkiraju na jedno mjesto s kojega se ne miču.
Glavno prijevozno sredstvo većine je long board skate, koji je kao i običan skateboard ali duplo duži. Isto tako popularne su bicikle s niskim sjedalom i volanom koje nalikom podsjećaju na chopper. Na cesti se često susreću ljudi koji nose ploču na kojoj piše „medical marihuana clinic’s“ pa ako se osjećate loše, oni će vam biti voljni pomoći pri izlječenju, ma što god to značilo. Iako su plaže prepune ljudi, sve su sređene i čiste, a na svakih 300-400 m nalaze se spasilački tornjevi, no spasioci nisu toliko zgodni kao oni koje ste mogli vidjeti u serijalu „Spasilačka služba“. Na svim plažama je strogo zabranjeno konzumiranje alkohola.
Glavni sport na plažama je „jahanje na valovima“, ali ako vam to ne polazi za rukom, možete se okušati u odbojci na pijesku, no savjetujemo vam da se ne natječete s lokalcima koji tu treniraju po cijeli dan i između ostalog sudjeluju na turnirima, gdje glavne nagrade iznose i po 300.000 dolara. Preostaje vam još dobacivanje loptom ili frizbijem na plaži, ili zaigrati picigin u plićaku.
Na pola sata vožnje je West Hollywood. Malo smo bili razočarani činjenicom da čuvena Avenija Slavnih nije ništa drugo nego 800 metara ceste s nešto više svjetlećih reklama i velikih jumbo plakata, dok je ostatak avenije u polumraku..
Ako krenete od plaže prema kontinentu, istočno od Santa Monice prvo ćete naići na Beverly Hills, za koji mislimo da nije potrebno previše trošiti riječi, jer se sve već vidjelo u filmovima. to je izuzetno bogato predgrađe Los Angelesa, što se vidi po luksuznim kućama i trgovinama u centru naselja. Na pola sata vožnje je West Hollywood. Malo smo bili razočarani činjenicom da čuvena Avenija Slavnih nije ništa drugo nego 800 metara ceste s nešto više svjetlećih reklama i velikih jumbo plakata, dok je ostatak avenije u polumraku.
Sva ta naselja i plaže koje smo spominjali gravitiraju oko Los Angelesa, druge po veličini američke metropole. Grad obuhvaća 1290.6 km2. U užem centru živi 3.8 milijuna stanovnika, a s predgrađem broji 14.8 milijuna ljudi što mu dodjeljuje status „megacity“. Los Angeles doslovno nema početka i kraja, vozeći se kilometrima od naselja do naselja nije nam bilo jasno kako grad može biti toliko velik. Zapravo, Los Angeles čini mnoštvo manjih gradova/naselja koji su se šireći spojili jedno s drugim. Nemoguće je naslutiti gdje se nalazi centar grada, a kad dođete do njega shvatite da centar čini „mala“ skupina nebodera i zgrada. Kažemo „mala“ jer sudeći po predgrađu očekivali smo ipak nešto više od viđenog. Jedno jutro bilo nam je dovoljno da razgledamo centar, vidimo Financial District, Walt Disney Hall, Muzej moderne umjetnosti i još poneku usputnu zanimljivost. U samom centru grada vladaju velike razlike od ulice do ulice, tako da na udaljenosti od 100 m možete naći i užasno prljave ulice gdje prevladavaju crnci i Meksikanci, a već nešto dalje čiste ulice s turistima i poslovnim ljudima u odijelima.
Ostavljajući za sobom svu tu raznolikost krećemo prema južnijem dijelu Los Angelesa i prolazimo kroz predio Long Beach, gdje je svakako zanimljivo zaustaviti se i razgledati usidreni luksuzni putnički parobrod Queen Marry iz 1936. Pola broda je pretvoreno u muzej, dok je druga polovica hotel u kojem cijena noćenja iznosi 110 dolara.
Od Los Angelesa do San Diega ima cca 150 km vožnje, a zanimljiva mjesta koja vrijedi usput posjetiti su Newport Beach, Orange County i Dana Point. Iako smo u početku smatrali da San Diego i nije vrijedan previše pažnje, posjetivši ga, ugodno smo se iznenadili. Drugi grad po veličini u Kaliforniji proglašen je među prvih pet gradova u SAD-u po kvaliteti življenja, a isto tako nalazi se visoko na ljestvici kao grad u kojem bi američki državljani voljeli živjeti. Važnije grane privrede su poljoprivreda, industrija, turizam i obrambena industrija. Naime tu je smještena ratna mornarica, koju zapravo nazivaju obrambenom mornaricom. Ovu vojnu bazu smatraju jednom od većih na svijetu i svakako važnijom na području SAD-a budući da se nalazi na samom jugu Kalifornije, blizu granice Meksika.
Ono što svakako ne smijete propustiti je posjet ratnom nosaču aviona USS Midway, najveći brod te vrste u američkoj ratnoj mornarici, sagrađen nakon II Svjetskog rata. Sudjelovao je u ratu u Vijetnamu i u Pješčanoj oluji u Perzijskom zaljevu, a danas služi kao muzej. Ono što nas je impresioniralo je 25 raznih vrsta ratnih letjelica „parkiranih“ na palubi. Vodiče na brodu čine većinom bivši vojnici i časnici koji rade kao volonteri. Budući da su plovili na tom brodu oni najbolje znaju prepričati kako je izgledao život na „plutajućem otoku“. Cijena ulaznice je 25 dolara, a za posjet trebate izdvojiti barem četiri sata vremena.
U samom centru grada smješten je Balboa Park, prepun muzeja, atrakcija, kulturnih zbivanja, pa ga svakako vrijedi pogledati. Atmosfera na plažama San Diega, za razliku od plaža Los Angelesa, puno je opuštenija. Iako plaže nisu toliko sređene, ništa vam ne nedostaje da bi se ugodno osjećali u tom okruženju. Isto kao i na sjevernijim plažama jedna od glavnih zanimacija je surfanje na valovima, pa su tako ulice uz obalu prepune trgovina s opremom za surfanje.
Ono što nas se najviše dojmilo je što čak i vatrogasci na svojim službenim vozilima imaju daske za surfanje koje koriste prilikom spašavanja. U Kaliforniji je surfanje toliko popularno koliko i kod nas nogomet. No, što se tiče surfanja, jedno malo upozorenje – domaći surferi znaju biti dosta neljubazni ako im stranci okupiraju njihova omiljena mjesta za surfanje, pa ćete tako u svakom vodiču naći i upute gdje se nalaze plaže za učenje surfanja, plaže za profesionalce i plaže za lokalce. Tako je npr. La Hoya, stjenovita plaža u turističkom naselju La Jola, udaljenom pola sata vožnje od San Diega. Tu se predvečer sa zalaskom sunca okupljaju pravi profesionalci i pokazuju svoje vještine na valovima visokim od 4 do 9 m. Gledatelji se okupljaju na plaži i promatraju vratolomije otvorenih usta. Zaista pravi spektakl!
La Jola je zapravo predgrađe San Diega prepuno luksuznih trgovina, restorana i romantičnih šetnjica uz more. Glavna plaža San Diega je Mission Beach, koja obiluje zbivanjima, no ako se želite opustiti na pomalo zabačenoj (ujedno i neuređenoj) plaži, onda svakako posjetite Ocean Beach. Tu nema ni gužve, ni galame, a na glavnoj ulici koja vodi do te plaže svejedno ćete pronaći dovoljno odličnih restorana i zgodnih trgovina. Posljednje naselje i plaža prije Meksičke granice je Imperial Beach, no ako i ne stignete do tamo niste ništa propustili, jer ne nudi ništa posebno što već nije viđeno.
U svakom slučaju, putovanje Kalifornijom je najblaže rečeno zanimljivo, prepuno prekrasnih prirodnih krajolika, mnoštva ljudi, bogatih i ogromnih gradova, ali i ljudi koji žive na dva suprotna kraja zamišljene ljestvice bogatstva, od vrlo siromašnih, pa do onih vrlo, vrlo bogatih. Ne smijemo zaboraviti da ogroman broj ljudi dolazi tražiti sreću i zaradu u ove “obećane gradove” i ostvariti poznati američki san. Naravno, osim onih koji to uspiju, veliki je broj onih kojima to nažalost ostaje samo san.
TEKST & FOTO – Lovro Barbalić
