Kako na nebu, tako i na zemlji

Čovjek je oduvijek fasciniran nebom. Živeći u bliskom dodiru s prirodom u tom je nedokučivom i nepreglednom prostoru tražio objašnjenje za svijet oko sebe. I bez obzira na silna znanstvena i tehnička dostignuća suvremenog doba, zvjezdano nebo nas i danas podsjeća koliko smo u isto vrijeme mali i beznačajni, a opet dijelom nečeg tako impresivnog kao što je svemir.

Astrologija je sustav stvaran stoljećima nastao na osnovu ciklusa nebeskih tijela koji su se ponavljali i dovodili u korelaciju s ljudskim životom. Ti obrasci su stoljećima bilježeni, korigirani, prilagođavani što im daje određenu vjerodostojnost koja se i danas potvrđuje u praksi. Važno je napomenuti da se ne radi o nekom fizikalnom ili bilo kakvom utjecaju zvijezda ili planeta na nas, već o svojevrsnom sinkronicitetu koji još uvijek ne možemo do kraja protumačiti niti razumjeti. Vjerojatno jednu od najfascinantnijih knjiga na temu povijesti astrologije „Sudbonosno nebo“ napisao je Benson Bobrick, prema New York Timesu “možda najzanimljiviji suvremeni američki povjesničar”, koji je između ostalog 2003. godine dobio Nagradu za književnost Američke akademije za umjetnost i književnost. Bobrickovo djelo kronološki putuje kroz stoljeća i znanstveno ispituje i dokazuje utjecaj astrologije na povijest i svijet kakav danas poznajemo, a njegovim otkrićima poslužit ćemo se u ovom tekstu.

Pokušaj određivanja nastanka astrologije uzaludan je poput pokušaja određivanja povijesti vjere. I koliko god istraživali, podrijetlo Zodijaka ostaje toliko tajnovito da potvrđuje uvjerenje kako je sam Zodijak “objavljen”. Većina drevnih astrologa tako nije raspravljala o astrologiji s običnim smrtnicima znajući da je njihovo znanje sveto i moćno. Prema pisanim povijesnim dokazima mjesto rođenja astrologije je Mezopotamija, područje između rijeka Eufrata i Tigrisa, u današnjem Iraku. Dvanaest zviježđa oblikovano je u krug Zodijaka oko 6. stoljeća prije Krista, a znakovi su utvrđeni tijekom sljedeća dva stoljeća. Najstariji sačuvani osobni horoskop ili natalna karta napravljena je za dijete rođeno 29. travnja 410. g. prije Krista na području današnjeg Iraka, južno od Bagdada. Zapadnjačka astrologija razvila se u helenističkom Egiptu iz spoja babilonskih, egipatskih i grčkih segmenata. Ondje se uspostavila kao sustav s vlastitim učenjima i tradicijom, a grčka matematička astronomija dala joj je znanstvenu dimenziju. Najstariji astrološki priručnik također je bio grčko-egipatsko djelo nastalo u Aleksandriji oko 150 g. prije Krista. Zanimljivo je da je astrologija u isto vrijeme nastajala u brojnim drevnim civilizacijama te da su, iako među njima nije bilo nikakve povezanosti, različite kulture tumačile nebo dolazeći do nevjerojatno sličnih zaključaka. Astrologija je stoljećima bila privilegija kraljeva i vladajućih struktura. Tako su se mnogi politički vođe Rimske republike s povjerenjem oslanjali na astrologiju, a astrolozi su smatrani moćnicima u sjeni prijestolja. Za Augusta, Seneku, Vespazijana, Hadrijana, Severa i druge Rimske vladare, astrologija je bila religijsko učenje. Niti jedan ozbiljan mislilac tog doba ne dovodi u pitanje utjecaj planeta na događaje na zemlji.

Rana crkva nije zauzimala službeni stav prema astrologiji no neki su crkveni oci, poput sv. Augustina, službeno osudili astrologiju. Ipak, bilo je i onih koji su je prihvatili kao spojivu s vjerom. Tako je Toma Akvinski potvrdio utjecaj planeta na ljudski život i pokušao pomiriti astrologiju s kršćanstvom pomoću doktrine o slobodnoj volji. Na kraju je Crkva ipak osudila astrologiju jer ju je doživjela kao konkurenta svojem autoritetu. U kasnom Srednjem vijeku astrologija je uključena u nastavni plan brojnih europskih učilišta i smatrala se neizostavnim dijelom izobrazbe svakog liječnika u postavljanju dijagnoze i liječenju bolesti. I umjetnost Srednjeg vijeka i renesanse našla je nadahnuće u astrološkim motivima. Sve do 18. st. mnoga književna djela, građevine i likovna djela nerazumljivi su bez poznavanja astroloških ideja. Simboličke likove koji predstavljaju Zodijak nalazimo u mnogim katedralama – u Notre Damu, Cremoni, Sv. Marku itd. U to doba, gotovo svi koji su znali bilo što o astrologiji bili su učeni ljudi, no već tada bilo je i pojednostavljenih tumačenja koja su se prije svega odnosila na Mjesečeve mijene.

Malo je poznato koliki je utjecaj astrologija odigrala u Kolumbovom otkrivanju američkog kontinenta. Usmjeravala ga je arapska astrologija uz pomoć raznih pomagala trojice kontinentalnih astrologa. Kolumbo je ravnao svoj pješčani sat prema kretanju Sunca te je domorocima jednog otočja ulio strahopoštovanje predviđanjem pomrčine Mjeseca. Iz astrološkog nauka crpio je umijeće predviđanja vremena sklanjajući svoje brodove u luku kada bi predvidio oluju. Na samo putovanje potaknula ga je astrološka ideja “velike konjunkcije” prema kojoj su važni povijesni događaji obilježeni velikim planetarnim poravnanjima Jupitera i Saturna. Nakon otkrića, Kolumbo je isticao da je sve postigao zahvaljujući Božjem milosrđu i “Božjem daru” umijeća astrologije. Ferdinand Magellan je, pet godina prije nego što se spremio oploviti zemaljsku kuglu, s astrologom Faleirom pokušavao odrediti gdje bi se mogli nalaziti Molučki otoci. No, Faleiro je odbio Magellanov poziv da mu se pridruži jer je neposredno prije napravio horarnu kartu (drevna tehnika izrade horoskopa koji daje odgovor na konkretno pitanje), koja je pothvatu predviđala slavu, ali i krvoproliće. Godinu i pol dana pet je brodova plovilo pod Magellanovim vodstvom. Otkrio je brojne tjesnace, nazvao ocean Pacifikom, prebrodio brojne oluje i na posljetku se iskrcao na Filipinima, gdje se nepromišljeno upleo u lokalne sukobe te bio ubijen s mnogim članovima posade. Baš kao što je astrolog predvidio.

Iako danas posve odijeljene, astrologija i astronomija, izvorno su bile jedno. Svi veliki astrolozi antike bili su i vrsni astronomi. Mnogi među najzaslužnijima za astronomska saznanja bili su u dodiru s astrologijom – Kopernik, Brahe, Kepler, Galilej i Newton. Brahe je služio kao dvorski astrolog danskog kralja i sastavljao godišnje prognoze za kraljevsku obitelj. Galileo je izrađivao horoskope za svoje kćeri kao i za bogate klijente te je pokušao odrediti točno vrijeme svog rođenja metodom rektifikacije (metoda koja je i danas u upotrebi, a otkriva precizan trenutak rođenja na osnovu već odigranih životnih događanja). I Robert Boyle, otac eksperimentalne kemije, smatrao je da mora biti nečega u astrologiji te je napisao esej na tu temu. 15. i 16. stoljeće bilo je zlatno doba astrologije na zapadu. Prodrla je u sve društvene slojeve – od seljaka do papa i kraljeva. Stoljeće kasnije, brojni astrološki almanasi koji su preplavili ondašnje tržište, bili su nešto poput današnjih tabloida, namijenjeni najnižim slojevima te su izazivali komešanja u javnosti. Oni ozbiljniji savjetovali su trgovce, domaćice ali i lopove i bili su sastavljeni tako da zadovolje zahtjeve većine. Obilovali su vjerskim i političkim komentarima, predviđali su vremenske prilike i uvjete za poljoprivredne radove. Krajem 17. stoljeća počeo je progon astrologije u čitavoj Europi. Jedan od posljednjih visokih dužnosnika koji se pouzdavao u astrologiju bio je tajnik Vilima III – Sir Trenchard. On je na svojoj samrti priznao da se obistinilo sve što mu je njegov astrolog predvidio. Posljednji engleski vladar za kojeg se zna da je primao astrološke savjete bila je kraljica Ana, kojoj je astrolog na inzistiranje otkrio datum njezine smrti. Predviđanje se ispunilo iako suvremeni astrolozi danas smatraju da ona nisu moguća isključivo na osnovu astroloških tehnika.

Bavljenje astrologijom nije posve zamrlo, no njezin pokušaj pronalaženja uporišta u suvremenom svijetu prilično je konfuzan. Mnogi za to krive jednog jedinog čovjeka – Alana Lea, inače prodavača slatkiša iz Londona, koji je krajem 19. stoljeća pokrenuo astrološki mjesečnik (kasnije nazvan Moderna astrologija) u kojem su prognoze bazirane na Sunčevom znaku. Tako se astrologija Sunčevog znaka počela brkati sa samom astrologijom, što je prisutno i dan danas. Astrologija je važnu ulogu odigrala i u Drugom svjetskom ratu. Winston Churchill koristio je astrološke usluge astrologa de Wohla, koji je kasnije radio u tajnom odjelu Britanske obavještajne službe. On je s točnošću predvidio ishod mnogih bitaka, ali i koristio astrologiju kao sredstvo ratne manipulacije – plasirajući lažni njemački astrološki magazin koji je sadržavao uznemirujuća predviđanja za Hitlera i njegove snage. Hitler je mrzio astrologe i gnušao se njihovih savjeta.

Sve nacije, znale to one ili ne, imaju svoj horoskop koji se temelji na trenutku njihovog osnutka, a neke od njih (Tajland, Burma i Šri Lanka) osnovane su u trenutku odabranom pomoću astrologije. Dvanaest znakova Zodijaka vidljivi su na poleđini službenog izraelskog državnog pečata, a Izraelska tajna služba navodno koristi horoskop za predviđanje prijetnji sigurnosti države. Pokojna Indijska premijerka Indira Gandhi bila je sklona astrologiji i očito je unaprijed znala za opasnost od atentata. Theodor Roosevelt imao je svoj horoskop, reljefno izdubljen na drvenoj ploči koja je stajala na stolu njegove radne sobe. Inauguracija Ronalda Regana održana je, iz astroloških razloga, usred noći u ponoć i 16 minuta. Njegova iduća kampanja za Bijelu kuću vođena je na sličan način i svaki veći politički potez ili odluku donosio je prethodno savjetujući se s astrolozima. I Françoise Mitterrand i Boris Jeljcin konzultirali su se s astrolozima.

Prema Bobricku Astrologija je najstarija među okultnim znanostima. Ona je ujedno i početak znanosti same. Iz astrologije proizlaze astronomija, računanje vremena, matematika, medicina, botanika, mineralogija i, uz druge discipline (preko alkemije), moderna kemija. Naš je jezik prožet astrološkim terminima. Primjerice, fall (engleska riječ za jesen ili pad) astrološki je termin jer jesenja ravnodnevica označuje točku opadanja zodijačke godine. Zapadnjački nazivi za sve dane tjedna proizlaze izravno iz naziva zvijezda: npr. Monday (ponedjeljak) od Moon (Mjesec) ili Saturday (subota) prema Saturnu. Uostalom, i najstariji simbol za božanstvo je upravo zvijezda. Biblija obiluje astrološkim aluzijama. Prema rabinskoj tradiciji dvanaest plemena Izraela predstavljaju znakove Zodijaka. Sedmokraki svijećnjak simbolizira sedam planeta (prije otkrića Urana, Neptuna i Plutona), a dvanaest je i hljebova kruha koji se za šabat polažu u hramu. Kaže se da svaki od dvanaest Isusovih učenika predstavlja jedan astrološki znak, što je kasnije preneseno u srednjovjekovnu romansu o dvanaest vitezova Okruglog stola kralja Artura, a i današnje porote broje istu količinu osoba koje bi trebale osigurati pravedno suđenje.

Crkveni kalendari svih znanih religija povezani su sa Sunčevim i Mjesečevim mijenama. Uskrs katolici slave prvu nedjelju nakon Punog Mjeseca, nakon proljetne ravnodnevice. Prvi dan Ramazana određuje Mladi Mjesec u Vagi. Mnogi drevni mitovi mogu se do kraja razumjeti tek upotrebom astrološke simbolike, a u Shakespeareovim dramama postoji oko dvjesto aluzija na astrologiju i svako se od tih astroloških predskazanja na kraju ispunjava. Njegovi likovi govore o zvijezdama, planetima, pomrčinama, planetarnim aspektima, retrogradnom kretanju i tako dalje.

Bili njezinim poklonikom ili pak ljutim protivnikom, astrologiji ipak ne možemo zanijekati utjecaj koji je imala na svijet kakav danas poznajemo.

TEKST – Amika Tomčić            FOTO – Robert Blašković