Gregor
Dana kad sam upoznala Gregora sjećam se kao da je bio jučer. Nekako su nam se putevi susreli i taj je susret urodio sjajno odrađenim poslom. I obostranom velikom naklonošću. Ne znam što je to sa ženama – padamo na čudne stvari. Na duhovitu opasku, na uniforme, na govornike jezika u kojima je „l“ meko… Gregor je Slovenac. Dakle, pripadnik posljednje skupine. Uz to je i beskrajno duhovit i vrckast, i zgodan pa može bez problema pripadati i prvoj grupi. Po vokaciji je glumac, tako da ni uniforma nije problem… U naše se društvo uklopio kao dugo traženi komadić slagalice. Postao je prijatelj, kompa, pajdo… Da nije, tko zna…
Neke stvari ne treba dirati. Neke vode ne treba mutiti. Svatko se bar jedanput našao u situaciji koja je po okončanju izazivala glavobolju. Na obje strane. Čvrsto vjerujem da treba biti mudar i znati ih prepoznati. I zaobići. Nije to uvijek lako. Uzlepršaju se leptirići u trbuhu, dan se oboji nevjerojatnim bojama, uši nam se napune Odom radosti. Svijet se prostre pod našim nogama! Pa kako odoljeti? Kako se othrvati varci, iluziji, kako ne nasjesti tom genijalnom mađioničarskom triku?
Bolje spriječiti nego liječiti – iskustvo je govorilo iz naših starih. Naravno, vrag nikad ne spava. Uvuče se kao lopov, pa se u običnim neopasnim druženjima odjednom zacakli u nekom posebnom pogledu, zatreperi pod stolom slučajnim dodirom bedara, razmaše se zrakom u mirisu parfema. Mađioničar prospe srebrni prah iz svojeg šešira i svijet se ugasi kao dogorjela voštanica. Oči sretnu oči i…
Baš me zanima koje je vaše rješenje. Ja najčešće, ne dajući srebru da se slegne po tlu, pobjegnem glavom bez obzira! Možda kukavički i ziheraški, slažem se, ali takva sam i gotovo!
Tako je bilo i s Gregorom. Priča je završila prije negoli je počela. Jer Gregor je prije svega prijatelj, kompa, pajdo…
No da je kojim slučajem izašlo na drukčije, možda bismo danas uz vruću šalicu kave doručkovali svježe pecivo premazano domaćim džemom od marelica kakvim su desetljećima žene u mojoj obitelji bacale čini na svoje muškarce. Ovako, sjedeći sama u krevetu, podvlačim plahtu pod bradu i smiješeći se podižem u zrak svoju šalicu kave. Nek ti sve gre gor, dragi moj Gregore! (Za doručak će mu se, sigurna sam, pobrinuti supruga.)
TEKST – Karmela Vukov Colić FOTO – Robert Blašković
Bakin džem od didinih marelica
Zrele marelice pažljivo oguliti i izvaditi koštice. Na kilogram očišćenih marelica dodati kilogram šećera. Promiješati i ostaviti da se sljubljuju preko noći. Ujutro staviti na vatru i zagrijavati do vrenja. Kad zavrije, smanjiti vatru (jer tko brzo gori, brzo i izgori) i skidati pjenu koja se stvara (pjena svaku priču pokvari). Kuhati dok se marelice ne počnu raspadati od užitka.
Sad ih treba osnažiti jednim neprskanim i na kriške narezanim limunom. Ubacite ga iznenada, zajedno s korom – to će marelicama dati posebnu slast. Kuhajte još 15-ak minuta, pa onda džem ulijte u vruće staklenke. Obgrlite ih i utoplite dekom i ostavite na miru dok se skroz ne ohlade. Kao i ljubavnicima, i ovoj čaroliji treba dati vremena i prostora. Kad je hladno, zatvoriti staklenke poklopcem. Čuvati na hladnom, a konzumirati u trenucima koji traže snagu i strast.
