Formalni vrtovi
Započet ćemo ovaj članak rečenicom mlade djevojke kojom je autoricu ovoga teksta potakla na razmišljanje kako opisati svu onu ljepotu koju formalni vrt pruža, a kaže ovako: „Ja volim raščupani vrt, formalno je dosadno.“ Većina vas vjerojatno kima glavom odobravajući tezu koju je iznijela, ali istina je uvijek negdje iza ugla, samo je treba sagledati s druge strane. Kad pomislite na formalni izgled vrta, što vam najprije padne na pamet? Vrlo je vjerojatno da vam riječ formalno ostavlja dojam da ne postoji nikakva sloboda i kako je to zapravo vrt u kojem red dominira. I niste daleko od istine. Postoji red, ali on istovremeno daje osjećaj slobode i on je sve samo ne dosadan.
Formalan stil počiva na simetriji i principu impozantnog reda u odnosu na prirodni red koji stvara priroda. Za nastanak formalnog vrtnog stila zaslužan je period renesanse. One koji su zaboravili što je taj period donio podsjećamo da je to jedno od najkreativnijih razdoblja u književnosti i umjetnosti općenito. Također, došlo je do preokreta u znanosti i filozofiji. Renesansa je najveći pokret u kulturi zapadne Europe, čijim periodom dolazi do razvoja gradova, a samim time i trgovine. Paralelno s materijalnom, razvija se i duhovna kultura.
Renesansa je oslobodila stvaralačku energiju najprije u Italiji i Nizozemskoj, a zatim u Njemačkoj i Francuskoj, čime nastaju kulturne i znanstvene institucije, knjižnice, galerije, muzeji i prva sveučilišta. Vladale su tada ideje genijalnih umjetnika i pojedinaca uspješnih u različitim vrstama znanosti i umjetnosti poput Leonarda Da Vincija, Michelangela, Rafaela, Nikole Kopernika, Galilea Galileja, Kristofora Kolumba. Upravo je Leonardo da Vinci utjelovio ideal univerzalnog čovjeka u kojem su znanstvene radoznalosti bile skladno spojene s ljubavi prema prirodi. Michelangelov David predstavlja simbol slobodne Firentinske Republike, a Kolumbo je srušio strahove od prostora i prirode trgujući s udaljenim krajevima.
Talijanski renesansni vrtovi prethodnica su novog stila uređivanja vrtova. Inspirirani klasičnim idealima reda i ljepote, namjera im je bila pružiti čisto zadovoljstvo promatranja vrtova i okoliša koji ih okružuje te uživanje u obilježjima, zvukovima i mirisima tog vrta. Vrtovi postaju grandiozni, simetrični, s fontanama i statuama i ostalim značajkama koje su dizajnirane za uživanje i radost njihovih vlasnika i posjetitelja. Snažan je razvoj proučavanja botanike pa nastaju i prvi botanički vrtovi.
Prvi put vrtovi su položeni tako da formiraju direktnu vezu s građevinom, obično s jednom glavnom osi kroz vrt. Vrtovi su podijeljeni na manje formalne dijelove, koristeći strukturalne zimzelene živice koje su vizualno kreirale pregrade. Grmovi koji su se u tu svrhu koristili su lovor, čempres, zimzeleni hrast i mirta. Pojedina stabla zasađena su i tretirana na način kako bi se grane međusobno isprepletale tvoreći tako prolaze i sjenice. Korištena su uglavnom stabla vrbe i duda te ostala stabla čije su krošnje bile dovoljno elastične i fleksibilne za tu svrhu. Voda postaje važan teatralni element u svojoj razradi i dotjeranosti. Glavni vrtovi okruženi su zidovima koji su s vanjske strane okruženi stablima i voćkama.
Vrtovi ne predstavljaju isključivo golemo bogatstvo svojih vlasnika i njihov utjecaj u društvu, već predstavljaju ljekovito sklonište. Mnogi su putovali u Italiju upravo radi ovih impozantnih vrtova. I zato su originalno ti prvi formalni vrtovi često bili zasađeni egzotičnim biljkama i biljkama jarkih boja iz nekih drugih dalekih zemalja. Uloga niskih živica bila je stvaranje dekorativnih gredica zasađenih tako da stvaraju neki geometrijski oblik. Šimšir, ružmarin, kadulja i santolina najčešće su biljke koje su se koristile u stvaranju niskih živica formalnih vrtova. Kako su se talijanski renesansni vrtovi razvijali, postajali su sve ekstravagantniji i teatralniji.
Osjećaj drame koji njegovi posjetioci doživljavaju postaje veoma važan. Od toga potječu i fontane iz kojih izviru razna morska čudovišta. Nastaju i razni životinjski i geometrijski oblici, takozvani topijari, najčešće sačinjeni od šimšira i tise. Ti su talijanski renesansni vrtovi imali snažan utjecaj na francuske i engleske vrtove. Njihova je velika karakteristika odnos prema boji. Boja postaje važnija od linija. U tu su se svrhu vrlo često koristili tulipani, ne samo zato što su među prvim proljetnim trajnicama, već najvećim dijelom zbog njihove tradicije koju su etablirali u formalnim vrtovima. Naime, u vrijeme renesanse lukovice tulipana bile su visoko cijenjene i nagrađivane i od tada pa do današnjih dana sve češće viđamo novije boje, oblike i veličine tulipana.
Vrtovi ne predstavljaju isključivo golemo bogatstvo svojih vlasnika i njihov utjecaj u društvu, već predstavljaju ljekovito sklonište.
Fotografije u kojima, nadamo se, uživate nastale su u veličanstvenim formalnim vrtovima Hampton Court Palače u Londonu, palače kralja Henrika VIII. Možete zamijetiti palisade koje predstavljaju zelene, odnosno žive zidove i stvaraju visoke strukturalne barijere dizajnirane tako da stvaraju zaklon od neželjenih pogleda. U tu svrhu koristili su se grab i bukva. Palisade su, u davnim vremenima, služile najčešće damama u trenucima razmišljanja i uživanja u samovanju. Kroz veličanstvene vrtove kretalo se alejama, a materijal koji se koristio bio je šljunak, pijesak ili trava. Na kraju aleje obično se nalazi neki element koji čini takozvanu žarišnu točku (focal point).
I kakva je danas poveznica između formalnih vrtova i sadašnjice? Veoma velika. U tom su se periodu velikom brzinom događale krupne promjene, baš kao i danas. Previše se toga promijenilo i poput bujice nosilo čovjeka prema naprijed, kao i danas kada godine protječu munjevito. Zato su formalni vrtovi i nastali da bi čovjeka umirili i malo prizemljili, pružajući mu pritom užitak boravka u vrtu. Iscrpljenima od svakodnevnih obaveza potrebno nam je mjesto za smiraj i odmak od stvarnosti i ljudi.
Ne morate imate nepregledne hektare zemlje da biste stvorili veličanstvene vrtove formalnog izgleda kao što je to učinio Henrik VIII. Može to biti mala površina koja zadovoljava kriterije formalnog izgleda. Stvorite formalni izgled vrta koji se neće mijenjati, dajući vam osjećaj stabilnosti. Živice od graba ili bukve štitit će vašu intimu. Ova će živica u jesen otići u „šoping“, zelena haljinica postat će žućkasta, a zimi boje mliječne čokolade da bi opet u proljeće s prvim fashion weekovima obukla svoju svijetlozelenu haljinicu. Šimšir će ostati zelen tijekom cijele godine, njime ogradite male cvjetne gredice koje će vam, dva puta na godinu, omogućiti preporod i to nigdje drugdje nego u vlastitom vrtu.
Nakon ovog i vi ćete poput autorice teksta u nekom muzeju sliku promatrati drugim očima.
U proljeće i u jesen moći ćete kreirati vlastita remekdjela. Moći ćete mijenjati boje vrta prema vlastitom raspoloženju. Nakon svega navedenog još uvijek mislite da su formalni vrtovi dosadni i da u njima nema slobode? Nakon ovog i vi ćete poput autorice teksta u nekom muzeju sliku promatrati drugim očima. Prepoznat ćete da su likovi raspoređeni u nekom geometrijskom odnosu, likovi koji izlaze iz magle uz uporabu kontrasta svijetlo-tamno. Pa ćete Leonardovu Mona Lisu promatrati kako se smiješi ispred pejsaža, kamenja i rijeka, a Michelangelova Davida doživjeti kao strahovitu snagu (nešto formalno) i napetost (osjećaj slobode) koja zrači iz ove skulpture.
Nema većeg zadovoljstva nego kada vam se dogodi klik u glavi pa shvatite da formalno nije dosadno nego naprotiv, zanimljivo. I kada vam se to dogodi, obuzet će vas strahovita euforija. U tom ćete raspoloženju stvarati i stvarati na svoju radost i radost svih koji će vaš vrt pohoditi. Ta će vas euforija tjerati naprijed prkoseći napetoj i stresnoj svakodnevici. Bit ćete nagrađeni mirom koji će vam pružiti, osjećajem da stvari držite pod kontrolom i neizmjernim osjećajem slobodnog stvaranja i preobražaja. Kada zagrebete malo dublje ispod površine, vjerojatno će vam se na kraju više svidjeti ti formalni od tzv. raščupanih vrtova. Ponosno priznajemo da nama jesu.
TEKST I FOTO – Iva Tominović Matas
