Buđenje na Catalunyi
Barcelona. Vozimo se u prohladno jutro. Sedam je sati. Na obzoru se pojavljuju prve zrake sunca i zadovoljni smo, ipak su prognoze bile točne – nema kiše. Na rampi nas na španjolskom portir pita: “Kamo idete?” Odgovaramo na engleskom: “Na testiranje Formule 2. Mi smo Radola motor-sport tim!” “Ok!” odgovara i pušta nas na Circuit de Catalunya.
Da, to je ta slavna staza Formule 1, koju je većina nas do sada gledala samo na TV-prijenosima. Staza na kojoj je Schumacher slavio šest puta, Prost tri, a Senna dva puta. Praktički smo prvi koji smo ovog jutra stigli na testiranje. Odlazimo do boksova i gledamo bolide parkirane kao “po špagi”. Saša je nestrpljiv. Cijelu noć od uzbuđenja gotovo da nije oka sklopio. Ali i trema je prisutna. “Što ako ne uspijem?” Saša Radola, sin našeg poznatog automobilista Ellia. Mlad je, ima 22 godine, ali iza sebe između ostalog već ima naslov najmlađeg hrvatskog automobilističkog prvaka. Sa samo 18 godina osvojio ga je prvi put na brdskim utrkama u klasi N3 i N, a godinu poslije to ponovio u klasi N3, dok je u klasi N bio drugi. Odvozio je i dio sezone 2009. u Formuli Renault UK, u njihovu vrlo jakom Britanskom prvenstvu, u kojem su na počecima karijera vozili i Kimi Raikkonen, Lewis Hamilton i mnoge druge F1 zvijezde. I uspio je Saša tada u toj svojoj prvoj sezoni u jednoj utrci dohvatiti i postolje. I to kao jedini vozač bez dotadašnjeg iskustva u bilo kojem bolidu formule.
Čudo, rekli bi danas neki naši dnevni mediji, ali ne zato što su ga tada aktivno pratili kao što smo to činili mi u vrijeme kad je Pleasure tek nastajao, već kako bi sada senzacionalizmom bolje prodavali svoje novine. I bilo je čudo, ali tada, kako je praktički bez treninga uspio dohvatiti to treće mjesto. A ti senzacionalisti nemaju pojma uz kakva je odricanja tada Saša živio, sam u stranoj zemlji, bez školskih prijatelja, bez automobila, gotovo bez novca. S jedinim ciljem – odvoziti što više utrka i skupljati iskustvo. Jer svaki je euro bio uložen u cijenu koja se plaća kako bi uopće mogao voziti to prvenstvo. Dok nije ponestalo novca za financiranje kod ljudi koji su u njega tada vjerovali, a vjeruju i sada, ali žele ostati anonimni. I tada nije preostalo drugo nego spakirati kofere i vratiti se kući, u Pulu. Već viđeno i kod nas uobičajeno, jedino bi puževi mogli pozavidjeti na “brzim” reakcijama naših sponzora i državnih institucija. Uostalom, sjetimo se Ivice i Janice Kostelić i njihovih početaka. Očito svi talenti kod nas moraju proći isti križni put. Pa tek kad uspiju, gle čuda, svi se veliki sponzori onda odjednom probude i žele im biti potpora. Umjesto da se natječu tko će prvi otkriti i podržati talente, a onda, kad uspiju u takvom hvalevrijednom projektu, da budu ponosni i, naravno, vrate uložen trud i novac. Međutim, kod nas ionako sve funkcionira na nekim drugim principima, koji mogu obeshrabriti i one najpozitivnije.
Da, to je ta slavna staza Formule 1, koju je većina nas do sada gledala samo na TV-prijenosima. Staza na kojoj je Schumacher slavio šest puta, Prost tri, a Senna dva puta.
Ali pustimo hrvatsku psihologiju i općenito prošlost i vratimo se u sadašnjost, na Catalunyu. U bolid Formule 2, na kojem inženjeri vrše posljednja podešavanja prije početka testova. Već su prethodne večeri izradili sjedalo po Sašinim mjerama, sada ga samo fino podešavaju. Glavni inženjer u F2 James Goodfield pozdravlja nas i izražava zadovoljstvo što nas vidi i što je Saša tu. Uostalom, poznajemo se još iz Engleske. Ta bio mu je osobni inženjer i u spomenutoj Formuli Renault. I ima za Sašu samo riječi hvale, kao i Saša za Jamesa. Očito su međusobno dobro “kliknuli” još tada u Engleskoj. Uskoro će 9 sati, vrijeme prvog izlaska na stazu. Saša oblači vozačko odijelo, navlači rukavice, stavlja kacigu. Posljednje pripreme i rastezanje prije sjedanja u tvrdo ali udobno sjedalo bolida. Mladen Jergović, jedini hrvatski poznavatelj F1 iznutra, i stoga dio ovog našeg, točnije Sašina F2 tima, daje Saši upute kako da vozi. Naravno, ne vozačke, jer to Saša i sam zna, već one psihološke prirode, da se ne opterećuje vremenima po krugu, nego da uživa u vožnji i što boljem upoznavanju ovog snažnog bolida od 500 KS. Mi ostali za to vrijeme provjeravamo jesu li sponzorske naljepnice na svojim mjestima na bolidu i je li naša foto i videooprema spremna zabilježiti ove povijesne trenutke.
“Čovječe, ovo je ludo! Prvi put u životu osjećam da vozim nešto zbilja veliko, pravu stvar!” – Saša Radola
Ovo “ostali” odnosi se na Denisa Pelozu, direktora tvrtke Auto SL 91 koja je u sustavu HAK Autokluba Pula-Rovinj, osobu koja dugo prati Sašu i njegova natjecanja, invalida koji teško hoda, ali ga to ipak nije spriječilo da dođe u Barcelonu i pomogne na licu mjesta oko svega što može. Drugi dio ovog “ostali” čini ljubitelj F1 i autor ovog teksta, moja malenkost, ovdje u funkciji fotografa, snimatelja, novinara, ali i vlasnika magazina Pleasure, koji je sponzor Sašina F2 tima. Treći ali ne i najmanje važan čovjek od “ostalih” nažalost nije ni stigao u Barcelonu, jer je zbog bolesti u zadnji čas morao neplanirano odustati od puta i ostati u Puli. A to je Darko Špelić, vlasnik poduzeća Prestige koje proizvodi svima nam poznate osvježivače prostora Shake, a u ovom slučaju Sašin sponzor i čovjek koji ga također prati na natjecanjima već godinama. I koji, kao i mi ostali, zna da je Saša sposoban za velike rezultate. Ali ovaj prvi test pokazat će nam koliko smo zaista u pravu. A taj test upravo počinje. Motori se pokreću, boksovi bruje, bolidi počinju izlaziti prema stazi uz bučno ali relativno umjereno “mrmljanje”.
Dolaze do izlazne linije, a zatim – urlik. Vrišteći bolidi velikom brzinom nestaju u daljini i nakon par sekundi uz plamene jezike iz ispušnih cijevi već koče u prvom zavoju udaljenom nekoliko stotina metara. Saša sjedeći u bolidu prima posljednje upute svog mehaničara Simona i ostalih inženjera. Unatoč dobronamjernom upozorenju da će mu se bolid pri prvom kretanju sigurno, a zbog neiskustva, barem nekoliko puta ugasiti, Saša na njihovo čuđenje kreće bez ikakvih problema i nekoliko trenutaka poslije već juri po stazi brzinama većim i od 280 km/h. I tako nastavlja, uz nekoliko planiranih ulazaka u boks na zamjenu guma, cijelih sat vremena, koliko traje svaki od osam testova koje će odvoziti u ova dva dana.
Saša na njihovo čuđenje kreće bez ikakvih problema i nekoliko trenutaka poslije već juri po stazi brzinama većim i od 280 km/h. – (F2 ing. reaction)
Dočekali smo Sašu u boksu poslije prvog sata vožnje i nakon što je naizgled hladnokrvan izašao iz bolida, prve su riječi bile: “Čovječe, ovo je ludo! Prvi put u životu osjećam da vozim nešto zbilja veliko, pravu stvar!” I još dodaje: “Hvala kompjutorskim igricama, bez njih bi ovo bilo užasno teško”, jer je upravo uz pomoć tih F1 i rFactor igrica na svom ručno izrađenom simulatoru danonoćno trenirao za ove testove u Barceloni. Uslijedili su nakon ovog prvog testa razgovori s inženjerima, analiza vožnje putem telemetrije i videosnimke s kamera postavljenih na formuli, a zatim i sitna podešavanja na bolidu. I onda sve iz početka.
Još treba u ova dva dana odvoziti sedam sati i ukupno oko 600 km. Što fizički nije nimalo lako, jer vladati bolidom ozbiljne formule kao što je F2, podnositi jake G sile u zavojima, a uz to stalno voziti na gornjem limitu brzine uz rizik izlijetanja, zahtijeva mnogo snage, kondicije općenito, ali i psihološku stabilnost. Zato Saša nakon ovih prvih sat vremena osjeća svaki mišić u svojim rukama i vratu. Međutim, to ga ni najmanje nije spriječilo da odradi testove do kraja, jer adrenalin ipak pobjeđuje bolove. Istina, bilo je u ta dva dana par izleta sa staze i jedan “nos” bolida koji je Saša djelomično “redizajnirao” uz pomoć zida u trećem, vrlo brzom zavoju, ali to je uobičajeno i za vozače F1.
A čelni ljudi F2? E, pa oni su prije svega izuzetno zadovoljni Sašinom hladnokrvnošću i rezultatima na testu, ali i profesionalnošću s kojom smo se u Barceloni predstavili kao Radola motor-sport tim. – (F2 chief ing. comment)
Jer u formuli je izuzetno mala granica između savršeno odvoženog zavoja i onog kad zid služi kao kočnica. I ovdje treba naglasiti da se sa svojim najboljim vremenom u jednoj sesiji uspio plasirati čak na 13. mjesto od 18 vozača, što je odlično s obzirom na činjenicu da jedini od prisutnih vozača nikad nije vozio u Barceloni, kao i to da ima barem četiri puta manje iskustva u bolidu bilo kakve formule od najneiskusnijeg suparnika na stazi. Dok su oni najbolji skupili i po šest godina vožnje u raznim klasama formula. A u prilog tom dobrom uspjehu govori i činjenica da opciju “boost”, koja pritiskom na gumb na volanu omogućava vozaču dodatnih 70 KS, Saša upravo zbog neiskustva u F2 nije praktički ni iskoristio, a ona po krugu donosi čak do dvije sekunde. I onda smo jednostavnom računicom zaključili da bi već samo i uz to pomagalo, kao iz, kako sam Saša kaže, filma “Brzi i žestoki”, mogao postavljati vremena koja bi ga digla u poretku vozača čak do petog ili šestog mjesta. Što zvuči zaista sjajno.
U međuvremenu, dok je Saša radio svoj posao, mi “ostali” iz njegova tima radili smo svoj i sve to popratili fotografijama, promatrali kako drugi vozači voze i kako se pripremaju, strpljivo na “zidu” u boksu pratili vremena koja postižu po krugovima, razgovarali s čelnim ljudima F2, vlasnikom Jonathanom Palmerom (koji je “Bernie Ecclestone” za F2) i direktorom i koordinatorom Jamesom Gornallom, o mnogim stvarima, pa i budućoj F2 sezoni 2012. I dogovorili jednu vrlo važnu stvar za sve buduće hrvatske sponzore, ali svakako i ljubitelje automobilizma. Ako skupimo potreban novac za Sašu i ovu nadolazeću sezonu, gledati ćemo F2 uživo na TVekranima u Hrvatskoj. Utrke inače službeno prenosi MotorsTV, ali priznajte, bilo bi jako lijepo gledati našeg vozača na domaćoj televiziji i možda tako otvoriti ili barem olakšati put u F2 i nekim našim budućim talentiranim mladim vozačima. Međutim, jedino bitno u ovom trenutku jest osigurati sredstva za Sašu i njegovu prvu F2 sezonu. Istina, za hrvatske pojmove iznos nije malen, ali nešto više od 400 tisuća eura (320 tisuća je cijena vožnje bez treninga i ostalih pratećih troškova) zaista nije puno u svijetu automobilizma, a posebno u ovako snažnoj klasi kao što je Formula 2. A o dodatnoj sjajnoj promociji Hrvatske kroz inozemne TV-prijenose da i ne govorimo.
I što reći nakon ove zajedničke avanture zvane Catalunya? Svi zadovoljni! Saša vrhunskim iskustvom i sjajnim dojmovima sa staze, a mi Sašom i lakoćom s kojom se uklopio među ostale brze dečke koji imaju nemjerljivo veće iskustvo. I naravno, izuzetno smo zadovoljni ljudima iz F2 – Englezima i njihovom već poznatom ljubaznošću, kao i načinom na koji je natjecanje organizirano. A čelni ljudi F2? E, pa oni su prije svega izuzetno zadovoljni Sašinom hladnokrvnošću i rezultatima na testu, ali i profesionalnošću s kojom smo se u Barceloni predstavili kao Radola motor-sport tim (od naših timskih jakni i kapa, pa do toga da smo ujutro prvi dolazili na stazu, a zadnji navečer odlazili s nje), da ga sljedeće sezone definitivno žele gledati u svojim bolidima, pa su napisali i pismo preporuke upućeno svim potencijalnim budućim sponzorima.
Dobre temelje za uspjeh očito smo postavili, pa očekujemo da ti naši veliki sponzori prepoznaju ono što mi “mali” poput Shakea, Auto SL 91 ili Pleasurea već vidimo i učine u odnosu na svoju financijsku moć onoliko koliko smo mi učinili do sada. Tada ćemo svi, naravno, uz puno rada i truda, postati dio jedne moguće bajke. Koja definitivno može imati happy end!
TEKST I FOTO – Robert Blašković
F2 Sasha Radola in Barcelona – FREE Wallpaper for download
