AUTOMOBILI – ljubav ili društveni status?

Automobil. Vječita tema razgovora većine muškaraca. Bilo koja prigoda i evo rasprave: koji je bolji, koji je ljepši, koji brži, stabilniji… Ljude koji automobile kupuju možemo podijeliti prema njihovim potrebama i afinitetima:

• prvima je automobil prijevozno sredstvo od točke A do točke B i ništa više,
• drugi žele bolji automobil od susjeda ili “frenda”, po mogućnosti neki noviji i skuplji model,
• a trećima je on pravi kućni ljubimac – oni obožavaju automobile, žele ih za svoj “gušt”, biraju ih po svom ukusu, za užitak i svoj ponos i nije im najbitnije da li i svi ostali dijele njihovo mišljenje.

Oni iz prve dvije navedene skupine čitaju auto-magazine, često surfaju prateći nove modele koje im serviraju tvornice, te virtualno uspoređuju kvalitetu i dizajn. Kupuju nov ili polovan model. Koriste ga po potrebi, s vremena na vrijeme operu, a to o “šminkanju” posebno vrijedi za one iz druge skupine. I tu je kraj priče, tu “ljubav” prestaje. Sve se uglavnom svodi na to da ima garanciju, da posluži par godina, pa će opet tražiti i kupovati nešto novo, modernije.

Čini se savršeno jer čitav život imate novi auto, međutim to često za sobom povlači i kredite koje morate otplaćivati. Ali, globalno su svi zadovoljni – vi, proizvođači, a i banke. Uz dužno poštovanje prema gore navedenim korisnicima automobilske industrije, postoje, u ne baš velikom broju i oni iz treće skupine, pravi zaljubljenici u njegovo veličanstvo – AUTOMOBIL.

Ovdje ciljamo upravo na njih. To su zaljubljenici koji svojom maštom, energijom i velikom voljom i uz nešto novca stvaraju limene ljubimce koje im niti jedna tvornica ne može ponuditi. Oni su izrađeni na bazi osnovnih modela, ali sa preinakama koje se sastoje od niza razrađenih i personaliziranih detalja, od onih na estetskom planu, do onih na tehničkim karakteristikama. Takve izvedenice traže uz veći trud i nešto veći financijski ulog, ali na kraju izvedbe svaki novčić biva opravdan zadovoljstvom učinjenim.

U nastavku prikazujemo dva zanimljiva primjera dorađenih “old timera”, pomlađenih s novom “dušom”.

VW Buba

Prvi primjer je VW Buba 1303 iz daleke 1974. godine. Nitko ne može reći da izgled (tadašnjeg modela) nije vječan. Ima samo 900 kg, a ne barem 1200 kao što imaju današnji automobili. Robusna je, provjerene i jednostavne mehanike. Ova nema tvorničkih 40 KS, već 120 KS na 7000 o/min. Prava sitnica, samo tri puta više. Pokreće je motor Alfa Romea sa 1700 ccm³, koji je uz to još malo dorađen i „nervozniji“ od serijskog. Od 0-100 km/h ide za manje od 9 sekundi. Kočnice su od BMW-a Z3, spojka je specijalna, promjera ø 200 mm. Ovjes je sportski i niži 12 cm, a brzina koju postiže je oko 190 km/h. Naplatci su Remotec 8 iz sedamdesetih godina, dimenzije 9 x 16, te uz sve navedeno ide i puno kromiranih dijelova. Originalnih i ručno rađenih 270 rupa iza prednjeg branika (zbog dovoda zraka na hladnjak rashladne tekućine) već na prvi pogled odaje da to nije obična “Buba”. A onda, kada startate motor, konačno shvaćate da je to već nešto stvarno posebno i drukčije, kao i “ležanje” u zavojima, kočenje ili iznenađeni pogledi prolaznika.

Zastava 750 Kabrio

Drugi primjer je nezaboravni Fićek ili službeno Zastava 750. Kabriolet atraktivne i upadljive boje, “komplet” opremljen kvalitetnim HI-FI ozvučenjem. Motor s 50 KS na 6000 o/min, umjesto tvorničkih 25 KS. Blatobrani, prednja maska i naplatci 8 x 13 su praktično isti kao i na trkaćem modelu Abarth 1000 TCR. Krajnja brzina nije velika, ali užitak vožnje bez krova po zavojitim cestama ili gradu je pravi. Uz to je i zvuk motora moćan, a sve zajedno je pravi koktel za uživanje u životu. Možete vidjeti u nastavku kako napreduje projekat od ideje i dizajna do realizacije.

Oba su automobila atestirana (u Centru za vozila Zagreb), tako da su ispunjene i sve zakonske norme za registraciju vozila. Također, oba ova automobila možete vidjeti “uživo” na našim cestama, posebno ako navratite u Istru.

I da zaključimo – naravno da nemamo svi isti ukus i htijenja. Većini ovi i slični unikati ne znače ništa posebno, osim za “baciti pogled” kada ih ugledaju, ali ipak ima onih ljudi koji su drukčiji i koji žele da i njihov limeni ljubimac bude takav, jedinstven. Ali, činjenica je da ih njihovi vlasnici ne bi mijenjali za nove i skuplje automobile.

Ne kaže se bez razloga da se ljepota očituje u raznolikosti!

Što vi mislite o unikatnim automobilima, old-timerima, serijskim automobilima? Što vi preferirate od navedenog? Bi li radije 10.000 Eura uložili u novi (mali) auto, rabljeni  ili u ovakvu sličnu “nabrijanu pilu”? Da li bi željeli biti sudionik seminara o preradi automobila i saznati korisne informacije iz “prve ruke”, o propisima, mogućnostima, mehanici, auto-dizajnu?

Komentirajte, pitajte, predložite…

TEKST – Gojko Nikolić  FOTO – Robert Blašković